Irena Filipec-Ursić, kvalificirana prevoditeljica i sudski tumač za NJEMAČKI <> HRVATSKI < RUSKI.
Odatle dolazim
30 prvih godina života sam provela u Austriji. Kao dijete hrvatskih useljenika odrasla sam dvojezično, a u školi sam osim njemačkog učila engleski, latinski i kao izborni jezik vrlo kratko i francuski.
Bila sam gimnazijalka kada je moja majka primljena u austrijsku državnu službu kao savjetnik za strance. Svako malo joj je trebala moja podrška za prijevode i sitne korekture na njemačkom. Redovito bi me vodila sa sobom na sastanke ili tumačenje.
Brzo sam shvatila da s prevođenjem i tumačenjem upoznajem raznorazne ljude i područja znanja, da taj posao mogu raditi na bilo kojem mjestu (na terenu, u uredu, kod kuće) i da još mogu dobro i zaraditi. Sklonost jezicima i želja za studiranjem odvela me nakon mature iz rodnog grada Linza u Beč.
Prevoditeljski studij u Beču
U to vrijeme bilo je jasno da se ruske granice i tržišta otvaraju prema zapadu i da će potrebe za tim jezikom biti ogromne, a da je stručnjaka za taj jezik malo. Dvije godine sam tijekom studija, počevši od nule, morala usvajati osnove ruskog jezika da bi uopće mogla krenuti s prevoditeljskim kolegijima. Vrlo brzo sam angažirana za studentske poslove prevođenja i tumačenja ruskog! Godinama sam uz faks u najvećoj bečkoj večernjoj školi vodila tečajeve hrvatskog za odrasle i njemačkog za strance.
Svoj sam hrvatski kao 1. strani jezik na faksu konačno mogla „dovesti u red“, s obzirom da ga nikada nisam učila u školi. Do fakulteta sam hrvatski govorila, čitala i pisala samo kući s obitelji i tijekom praznika u Hrvatskoj.
Prevoditeljski sam studij na Bečkom sveučilištu započela 1988. i završila 1995. g. s magistarskom diplomom za jezike
NJEMAČKI (materinski ili obrazovni jezik)
HRVATSKI (prvi strani jezik)
RUSKI (drugi strani jezik)
10 godina radnog iskustva u Austriji i Njemačkoj
Klijenti koji su me kao studenticu povremeno angažirali za ruske prijevode, odmah nakon diplome su me stalno zaposlili kod sebe u svojoj međunarodnoj kompaniji kao asistenticu rukovodstva, nadležnu za svu poslovnu komunikaciju na ruskom. Obavljala sam zadatke vezane za poslovne razgovore, ugovore, dopisivanje, a redovito sam naše ruske klijente vodila i u obilazak pogona, sajmova, restorana i turističkih znamenitosti po cijeloj Austriji i Njemačkoj. To su bila moja prva radna iskustva u Njemačkoj.
Brzo se javila želja za odlaskom u inozemstvo i čim se ukazala prilika, preselila sam se u Njemačku koja pruža još viši standard i bolje mogućnosti poslovanja nego Austrija. Posao sam našla isti tren i narednih 10 godina i dalje radila u velikim multinacionalnim kompanijama kao asistentica rukovodstva, nadležna za poslovnu administraciju i komunikaciju na ruskom jeziku. Uz stalni posao u Frankfurtu/M. sam od 2003. povremeno radila i hrvatske prijevode kao sudski tumač. Dogodila se i obitelj! Udala sam se i rodila su se naša djeca.
Život između dvije kulture
Djeca su rasla i shvatila sam da se želim skrasiti na jednom mjestu i da mi život između dvije kulture sve teže pada. U Njemačkoj smo živjeli u vrlo dobrim uvjetima. Ipak smo počeli razmišljat o “povratku” u Hrvatsku, u kojoj sam ja, za razliku od supruga, ranije boravila samo za vrijeme odmora. Djeca su još bila mala i mislili smo, ili sada ili nikada.
Jeste li znali da Hrvati, jednom kada odu u Njemačku, tamo prosječno borave 30 godina? Srećom se to nama nije dogodilo.
Više o Hrvatima u Njemačkoj pročitajte na wikipediji: